Dobri Bošnjani

Zdravo svima

Prije svega zelim sve najbolje Jasmini te brz oporavak.

Postovani predsjednice i svi prisutni kako sam procitao mi smo danas podpisali stvarno nepovoljan ugovor i po nasu zemlju i po nase gradjane a koji nam je neophodan da bi se priblizili EU. A vjerujte evo ja licno zivim i studiram u prijateljskoj nam R. Austriji, dijete sam poginulog borca i vjerujte mi svi austrijski studenti, "normalni" "mali" gradjani zele da idu iz EU-e, svi govore da im je puno bolje bilo bez nje i bez EURA. tako sam ja zelio samo da izrazim samo saucesce BiH i svim njenim gradjnima. Danas smo podpisali smrtnu presudu srednjem stalezu, iste gurnuli u siromastvo a bogatune, tatine i mamine sinove odlikovali novim ordenima bogatstva. Neka nam je Bog na pomoci.

Sport.

Predsjednice vi kao jedna od najvecih institucija te nase nam drage zemlje Bosne. Dajte molim vas uradite nesto za nas sport, za nas rukomet, za nas nogomet. Dajte vi kao Zeljko Komsic, clan predsjednistva, razgovarajte sa tim nasin NS BiH zamolite ih da odu iz nasih zivota i puste nas na miru.

Rajo evo jos malo mudrosti koje nam toliko treba...

Naučio sam: Ponekad je osobu dovoljno uzeti za ruku  i razumjeti je srcem.
Naučio sam: Obične šetnje s ocem u ljetnim večerima po kvartu kada sam bio dijete, čuda su učinile za mene odraslog.
Naučio sam: Život je poput role toaletnog papira. Što se više bliži kraju, brže se troši.
Naučio sam: Dobro da nam Bog ne daje sve što tražimo.
Naučio sam: Novac ne kupuje klasu.
Naučio sam: Male svakodnevne stvari čine život tako izvanrednim.
Naučio sam: Ispod svačije tvrde ljušture je neko kome treba poštivanje i ljubav.
Naučio sam: Ignoriranje činjenica ne mijenja ih.
Naučio sam: Kada se planiraš s nekim izjednačavati, samo mu dopuštaš da te nastavlja ranjavati.
Naučio sam: Ljubav, ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam: Najlakši način da postanem velika osoba je okružiti se drugima pametnijima od mene.
 

Prije nastavka ne mogu a da ne dam jedan kratki komentar na moj prosli post. Ja sam optimista i volim optimizam, a to izmedju ostalog znaci da vjerujem u bolje sutra jer izmedju ostalog ja tezim ka tome i molim Boga da meni i svima slicnima pomogne u tome.
A sad jos malo rijeci koje puno kazu. Uzivaj te...

Naučio sam: Svako koga sretneš zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.
Naučio sam: Niko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.
Naučio sam: Život je grub, ali ja sam još grublji…
Naučio sam: Mogućnosti nisu nikada izgubljene; neko će iskoristiti one koje si ti propustio.
Naučio sam: Kada udomljuješ ogorčenost, sreća će otići drugamo.
Naučio sam: Da sam mami barem još jednom rekao da je volim prije nego je umrla.
Naučio sam: Svoje riječi treba sačuvati mehkima i nježnima, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam: Osmijeh je besplatan način da poboljšaš svoje izglede.
Naučio sam: Kada te novorođeno unuče uhvati ručicom za mali prst, povezali ste se za cijeli život.
Naučio sam: Svako želi živjeti na vrhu planine, ali sva sreća i rast događa se penjući se na nju.
Naučio sam: Što manje vremena imam, više posla napravim.

Malo kad razmislim nasim bosnjacima treba malo mudrosti pa cu rado neke podjeliti sa vama. Bilo bi mi drago da izvucemo neku korist iz njih.

Ono  što je obuhvaćeno tekstom naš je svakodnevni život.
Napisao Andy Rooney, čovjek koji ima dar reći toliko puno sa tako malo riječi. Uživajte!

Naučio sam: Najbolja učionica na svijetu pod nogama je starije osobe.
Naučio sam: Kada voliš, to se vidi.
Naučio sam: Ako mi samo jedna osoba kaže "Uljepšao si mi dan", uljepšala mi je dan.
Naučio sam: Usnulo dijete u naručju najmirniji je osjećaj na svijetu.
Naučio sam: Biti dobar mnogo je važnije nego biti u pravu.
Naučio sam:  Nikada ne treba odbiti djetetov dar.
Naučio sam:. Uvijek mogu moliti za nekoga, ako već nemam snage pomoći mu na drugi način.
Naučio sam: Koliko god život od tebe traži ozbiljnost, svako treba prijatelja s kojim se može glupirati.

          

Prije svega dugujem izvinjenje svima onoma koji su moj blog stavili u favorite nadajuci se da ce nesto nauciti i nesto novo saznati. Zbog poslovnih i fakultetskih obaveza nisam imao vremena da pisem i editujem blog. Izvinite!

Kako radim i studiram u inostranstvu, tacnije u R.Austriji, dajem sebi za pravo da mogu desavanja u Bosni i oko Bosne gledati iz jedne druge, grubo receno neutralne, perspektive. O cemu se zapravo rad? Za protekle praznike proveo sam 10-ak dana u nasoj lijepoj domovini i koliko sam se odmorio u istoj mjeri sam se i razocarao. Razocarenje na samog sebe, lude oko sebe, politicare i sad da nabrajam ode to u nedogled. Da svima sad bude jesnije. Napravio sam jednu malu usporedbu sa tri perioda svoga zivota koja sam proveo u Bosni i danasnjom erom "Duhovne zaostalosti."
Prije rata, kad sm jos bio dijete, sva dijeca iz sela mi dolazila kuci, ja sam isao toj dijeci i vjerovao da se to nikad nece promjeniti. Sjecam se kad sam se upisao na kurs karatea samo da bih se osveti nekom fakinu iz susjednog sela zato sto me izudarao pred simpatijom, a kasnije bio njegov najbolji prijatelj. Zivio sam i rastao u jednom, bar za moje tadasnje djecije razmisljnje, okruzenju kojeg je ispunjavala harmonija i zivot, u pravom smislu te rijeci.
Nakon toga dolazi rat. Nije mogao u gore virijeme doci. U to vrijeme mi se pocele svidjati i prve djevojcice, u to vrijeme sam poceo igrati fudbal, tada se pocela obrazovati osoba u meni. Rat ko' rat. Niko ga od nas nevinih nije birao, a opet mi ispastali. Ali i pored svega toga ona se harmonija nije izgubila. Sjecam se da smo sa komsinskom dijecom dijelili slatkise. Ne mogu reci da mi nije bilo krivo zbog toga, ali sam znao da moram, a kako kazu sta se mora i nije tesko. U tom prokletom ratu izgubih i bliske clanove porodice, ali ona harmonija ostade.
Po samom zavrsetku rata koliko, toliko smo se jos drzali nekako zajedno. Dijelili smo istu sudbinu, pokusali izgraditi ono malo nase drzave. Trudili se...
I sve je ovo bilo ok, ali od jednom kola krenuse niz brdo. Nema vise ni one djece iz komsiluka, nema ni onog mog najgoreg a najboljeg prijatelja, niti one dijece sa slatkisima. Hamo iz komsiluka ne mora vise da djeli krembananicu sumnjivog datuma i porjekla sa Izom Huskinim, a ja sam morao. U komsiluku niko nikog ne posjecuje i ako posjecuje onda samo i samo ako mu taj komsija treba sutra pozajmiti bormasinu kako bi namontirao antenu da moze hvatati jos nekoliko kanala i naci jos toliko razloga da mu vise ne dolazi. A sad neka neko kaze da mi nismo duhovno zaostali. Nisam dozivio bivsu jugoslaviju i na dozivljavam je kao nesto svoje ali bih rado i sad kad je vratim u ono svoje selo da nadjem onu harmoniju, da poselamim onog Husku bez noge i da nu odnesem kutiju cigara Drine, da moje dijete i njegovo dijete budu jarani a ne da im "Karlovacko pivo" bude draze od njih sami. Dosta mi je toga!
A na kraju jos jedno izvinjejne zato sto nisam uspio da korigujem greske stvarno sam umoran. Hvala... 

Biblioteka Grada Sarajeva i Izdavačka kuća "Vrijeme" organizirale su u petak uvečer u Sarajevu promociju knjige Maje Dizdara "Mak Dizdar - Sjećanja i fotografije".

O detaljima iz sudbine, i književne i životne, Maka Dizdara, za kojeg je rečeno da je zasigurno najveći bosanski pjesnik kojeg je teško, vrlo teško doseći, pored autora je govorio Abdulah Sidran.

Makov sin, Majo Dizdar, ispisao je u knjizi i detalje očeve smrti, objasnivši da je umro odmah pošto je u stanu zatekao odluku tadašnjih vlasti o deložaciji.

Za Sidrana je, pak, rečeno da o najvećem, Maku Dizdaru, govori kao najveći živi bosanski pjesnik, a on je potaknuo dijalog i sjećanje na 'zvjezdane trenutke' stvaralaštva u Sarajevu u vremenu kad su živjeli Mak Dizdar i kasniji književni, muzički i sportski radnici, ali i drugi ljudi koji su gradu i njegovoj duhovnosti ostavili poseban pečat i šarm. Iako su na promociji bila neminovna poređenja sa sadašnjim stanjem besperspektivnosti, večerašnji događaj živo je podsjetio na tu ljepotu dijaloga.

Spomenuta je i godina 1966. u kojoj su objavljena dva neprolazna književna djela - "Derviš i smrt" Meše Selimovića i "Kameni spavač" Maka Dizdara.

Mrzim kad moram cekati nekog, kad mi neko kasni na ugovoreni termin. Moram nazalost primjetiti da se to nama Bošnjacima često dešava ljudi mijenjaj te se!

Rođen 2.10.1944. godine u Sarajevu. Završio je gimnaziju u Sarajevu i apsolvirao na Filozofskom fakultetu. Pjesnik, romansijer, pripovjedač, dramski pisac i scenarist, takođe piše i za djecu. Nekoliko godina radio je kao urednik u studentskom listu "Naši dani", a potom proveo 10 godina kao stručni saradnik na Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" u Sarajevu. Od 1979. godine ima status slobodnog umjetnika. Dobitnik je više književnih nagrada, između ostalih i priznanja "Bosanski stećak" za 2004. godinu i nagrade "Preporoda" za književnost, a na filmskom festivalu u puli dobio je Zlatnu arenu za scenarij filma "Sjećaš li se Doli Bel" (1981).

Poezija je mudros, mudrost koju ne može primjetiti svko, mudrost koju primjećuju samo odabrani, mudrost koja biva i ostaje zauvjek. Glup, pa dobro nije glup nego naivan, je onaj čovjek koji ne koristi naše pjesnike. Ne kaže se džaba "Jedna slika hiljadu riječi." Sad se pitate sta ovaj ponovo nešto lupa, a ako je tako onda vjerovatno niste čuli za "pjesničke slike" a ja sad objavljujem novu izreku "Jedna pjesma hiljadu razmišljanja" , a ako ne vjerujete pokušajte šta napisati  . Dosta filozofije evo vam malo Sidrana. 

Kumim te Bogom, veliki Bože,
skloni sa svijeta životinje!
Neka preostane sve od mačijeg roda,
moje sirotinjstvo neka preostane,
ali - skloni životinje.
-
U pseći rod ne diraj, ne dotiči tice,
samo te molim,
milosni Bože -skloni životinje.
-
Skloni životinje, sa obronaka, skloni.
Skloni životinje, preklinjem te Bože -
ali mi ne diraj svinje ni vepra,
ne diraj slavuja,
ni kućnog šarenog pjevaca.
-
Ne diraj mi nista
u šta je lijepo pogledati!
Ne diraj ništa.
Ali životinje svakako skloni.
Mrava ne diraj, i marva zanemari,
ali životinje - skloni.
-
Gdje si ih metno, otuda ih skloni.
Sa svijeta, gdje si ih metno, skloni.
Skloni ih, Bože, i pomozi im, Bože.
-
Niko im, bez Tebe, pomoći ne može
Nema im nigdje stana ni stanista,
na oba svijeta - kuce ni kucista.
Skloni ih, Boze, sa oba svijeta.
Skloni, i pomozi.

-

Abdulah Sidran
A bit će i još...

Inspiracija, ljubav, tuga, uspjeh, kreativnost, sve su to osobine koje imaju isti korjen, doduše po mom mišljenju. U ovom kontekstu bilo bi i vise nego absurdno i sramotno a da se ne spomene "naša" sevdalinka. Zato vam sad poklanjam samo nekoliko komentara od nekih "nebošnjačkih", poznatih i, mogu slobodno reci, relevantnih kritičara.

1.) "Tvrdim da je Sevdalinka najlepša ljubavna pesma ikad odpevana na svetu"- Advokat angažovan u odbrani Džemaludina Latića na poznatom "Sarajevskom Procesu" 1983. god.

2.) "Narod koji je napisao Hasanaginicu zaslužuje da živi" -Johann Wolfgang von Goethe poznati njemački pijesnik.

3.) A otkud li onda Aleksi Šantiću samo inspiracija

Sinoć kad se vraćah iz topla hamama

prođoh pokraj bašte staroga imama

kad tamo u bašti u hladu jasmina

s ibrikom u ruci stajaše Emina

on joj nazva selam ( nemusliman)

jes tako mu dina (nebošnjak)...

4.) "Iste godine (1814) izasla je i mala prostonarodna pjesmarica, koja ima doduse samo 120 stranica, ali je puna prekrasne prirodne poezije, kakove ne moze pokazati nijedno drugo slavensko pleme i kojoj se sladoscu, nevinoscu i milinom jedva mogu da isporede i najbolje pjesme njemackoga naroda. Ko u to sumnja, upucujemo ga samo na poznatu prekrasnu pjesmu HASANAGINICU, koju je vec prije GOETHE svojim prijevodom uveo u Njemacku. Zbirka bi ovakvih pjesama, u drugom, vise rasirenom jeziku i u drugo vrijeme svakoga zanijela." -JACOB GRIMM, 1819.

5.) "Sevdalinka stiti Bosnu od sund agresije i sa istoka i sa zapada." -GRADIMIR GOJER.